• o brodu
• izleti brodom
• rekonstrukcija broda
• galerija slika

• Računala i navigacija
• Vatrogasni aparati MABO i MAB

• Stari brodovi
• Jadranski jedrenjaci
• Tipologija brodova

• Povijest Selca
• Pomorstvo u Selcu

Jeste li znali da su za kraće vrijeme, pod povoljnim vjetrom jedrenjaci znali zabilježiti prosječne brzine i preko 22 morske milje na sat. Kliper Lightning prešao je 1855. godine Atlantski ocean prosječnom brzinom od 18,75 čvorova, a Soverin of the Seas učinio je otprilike isto sa 424 milje u 24 sata.

    Na Jadranu među prvim pomorcima bili su stari Grci (sa trijerama), Ilirska plemena (sa liburnama) i Rimljani (sa triremama). Obitavaoci otoka Isse (Vis) oko 500 godina prije naše ere gradili su oble brodove s jednim križnim jedrom i veslima. Taj se brod razvio iz grčkog teškog teretnog broda, a odlikovao se je čvrstom konstrukcijom i dobrim držanjem na vjetru.

Trgovački brod Isse, 500. godina p.n.e.

    Ilirsko pleme Liburni, koji su obitavali kvarnerske obale, imali su još u VIII stoljeću prije naše ere dobro razvijenu brodogradnju. Gradili su najbolje brodove svog vremena, ali o obliku i veličini nema gotovo nikakvih podataka.

Ilirska liburna

    Hrvati već na prijelazu iz VI u VII stoljeće plove Jadranom. Trgovački brodovi X st. imali su po 2 pa i 3 jarbola. Glavno jedro bilo je križno, pramčano i krmeno bilo je latinsko. Hrvati su također upotrebljavali čvrste male brodove na vesla s pomoćnim jedrima.

Hrvatski trgovački brod iz X st.

    Nave su trgovački brodovi Srednjeg vijeka, postojala su dva tipa nava: atlantski i sredozemni. Atlantske nave su bile nešto vitkije, kat-kada sa 3 ili 4 otvora za vesla. Sredozemne su zdepaste , s gotovo kružnim oblicima na pramcu i krmi, i odnosom dužine i širine 3:1. Nave su se pretežno upotrebljavale za promet između gradova na obalama Atlantika, ali su služile i kao ratni brodovi. Ratnim navama su dograđivana čvrsta nadgrađa na stupovima: kaštel na pramcu i kasar na krmi. Početkom XIV st. počele su se graditi velike ratne nave. To su bili teški brodovi, za kormilarenje im je služilo plosnato kormilo, koje je u to vrijeme izumljeno.

    Za manje ratne operacije bile su nezgodne nezgrapne nave, pa su se počeli graditi manji brodovi, tzv. koke. Kaštel i kasar koke nisu bili postavljeni na stupovima nego se vanjska oplata povisivala do gornje palube tih nadgrađa. Karakterističan im je bio vrlo izdužen i izbačen pramac.

Dubrovačka koka, XV st.

    Galija se upotrebljava od X do XII stoljeća, prvenstveno u Sredozemlju. Galije su imale podjednako dobru mogućnost za veslanje kao i za jedrenje. To su bili vitki i uski brodovi (dužine do 47 m, širine do 6 m, visine do 3 m). U početku su galije imale samo jedno četverokutno križno jedro, a od početka XV st. građene su uvijek sa dva jarbola i velikim latinskim jedrima. Lantine su bile duge i do 30 m i vrlo teške, pa su jarboli morali biti naročito jaki. Na jednom veslu galije moglo je veslati od jednog do pet veslača, a vesla su bila postavljena u jednom do tri reda.

 Galije su bile brzo prihvaćene kao ratni brodovi. Imale su slabe topove pa su služile za borbu izbliza.

Dubrovačka galija, XIII st.

    Pojavom visokih ratnih brodova s više paluba i više redova topova, galije su izgubile od svoje efikasnosti, jer im se nisu mogle približiti radi jake topovske vatre.

    Potkraj XIV i početkom XV st. dubrovačka trgovačka mornarica se naglo razvija i zauzima jedno od vodećih mjesta u Sredozemlju. Imala je u XIV st. oble brodove na jedra, obično s dvije jake pasnice, a bez vertikalnih ukrepa izvana na trupu. Krma je bila obla, a pramac nešto vitkiji. Iz tog se tipa broda razvila poznata dubrovačka karaka, veliki brod s kaštelom i naglašenim kasarom. Između ta dva nadgrađa, u pravilu dosta dugačka, bio je kratak zdenac u sredini broda. Veće su karake mogle krcati i do 1300 tona tereta.

Dubrovački karaka, početak XVI st.

    Karavele su bili manji brodovi na jedra, koji su se počeli graditi još u V st., ali se tim imenom danas nazivaju brodovi XV i XVI st. s dva do četiri jarbola, visokih bokova i u pravilu bez naglašenog kaštela.

Karavela, kraj XV st.

    Galijuni su se počeli graditi u XVI st. Bili su naoružani trima redovima topova, postavljenim duž boka. Na pramcu im se glavna paluba produžavala rilom. Krma im je bila prilično uska.

Galijun, XVI st.

    Linijski brodovi su se razvili iz galijuna. To su bili veliki brodovi, naoružani sa do 120 topova, a broj posade se penjao i do 700 ljudi. Bili su pomalo nezgrapni i nespretni, sa mnogo ukrasa, naročito na visokom krmenom zrcalu. Ponekad su vladari, radi prestiža gradili vrlo velike linijske brodove, potpuno nepodesne za manevriranje i bez dovoljnog stabiliteta. Međutim, osim tih iznimaka, linijski brodovi su imali relativno dobra pomorska svojstva i uz manje izmjene i usavršavanja održali su se preko 300 godina, sve do XIX st.

Francuski linijski brod "Soleil Royal" iz 1653.

    U eskadrama linijskih brodova bile su potrebne i manje jedinice za prenošenje izvještaja i zapovijedi. Kao flotni kuriri služili su brigantini sa 8 do 16 vesala i s jednim veslačem na svakom veslu. Za iste svrhe upotrebljavale su se fregate na vesla. Kasnije su se fregatama nazivali veći ratni brodovi koji su služili za izviđanje i ratne operacije (dužine do 55 m, širine do 17 m). Ti su se brodovi pokazali tako dobri da su se sa linijskih brodova skidale palube i time se oni pretvarali u fregate. Zbog takvog razvoja fregata morali su se za izviđečke svrhe graditi drugi manji brodovi. to su bile manje i lakše korvete, koje su isprva imale vesla, a kasnije su im dimenzije povećane i na njih su postavljena dva, pa čak i tri jarbola.

Korveta, XIX st.

    Do XIX st. nije se brzini trgovačkih brodova pridavala naročita važnost. Samo su gusari, krijumičari i prevoznici robova nabavljali brze jedrenjake da bi mogli izmaknuti progonu ratnih brodova. Početkom XIX st. ukinut je Istočno-indijskoj kompaniji monopol trgovine s Indijom i to je dovelo do velike konkurencije, u kojoj je brzina broda postala važan faktor. Tako se je razvio tip trgovačke fregate građene po nacrtima velikih, brzih ratnih brodova. Noseća konstrukcija tih brodova bila je od hrastovine, a oplata od tikovine. Osim robe ti su brodovi prevozili i putnike.

Trgovačka fregata iz 1857.

    Razvoj trgovine s dalekim zemljama na Pacifiku naveo je Amerikance sredinom XIX st. da grade vrlo brze brodove dugog i naročito vitkog trupa s jedriljem svih vrsta: brikov, škuna i križnjaka. Tako je nastao najsavršeniji tip jedrenjaka poznat pod imenom klipper. Kalifornijski su klipperi imali nosivost između 1000 i 2000 tona. Kao opijumski kliperi poznati su manji brodovi 400-500 tona nosivosti s jedriljem brika ili golete. Koristili su se za krijumčarenje opijuma iz Indije u Kinu. Bili su brži od kineskih ratnih brodova i uspješno ih izbjegavali. Kao čajni kliperi poznati su američki i engleski brodovi od 700-920 tona .

Čajni kliper "Taeping"

    Sredinom XIX st. građeni su jednim dijelom od drveta, a drugim od željeza, kompozitni jedrenjaci, a pojavom parnog stroja povlače se jedrenjaci.

Izvor:

Tehnička enciklopedija, svezak 2., str.158-161

Kap. Ivo Gluhonja / Brodovi na jedra, 1951.